Hutba-poruka Glavnog imama povodom Kurban-bajrama 2015. godine

Hutba-poruka Glavnog imama povodom Kurban-bajrama 2015. godine

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Salavati i selami neka su na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, vjerne drugove – ashabe i sve sljedbenike islama. Uzvišeni Allah u Kur’anu je kazao:

”I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima – namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.”

Poštovana braćo!

Pred nama su, poštovana braćo, Hadži ili Kurban-bajramski blagdani. Prethodnih dana nekoliko miliona počastvovanih vjernika sa svih strana svijeta obavili su obrede hadža, upotpunjujući na taj način svoju zgradu islama. Oni će se, ukoliko im je nijjet bio iskren, i ukoliko su valjano obavili hadžske obrede, svojim kućama, ako Bog da, vratiti čisti od grijeha koje su počinili prije izvršenog hadža. Neopterećenost ranijim grijesima i mogućnost za potpuno novi početak velika je nagrada koja slijedi onima koji obave hadž.

U narednim danima bajrama, tačnije sve do akšam-namaza trećeg dana bajrama, muslimani koji su u mogućnosti obavit će, ako Bog da, još jedan veliki ibadet – žrtvovanje kurbana. Obred žrtvovanja kurbana svjedoči o našoj želji da budemo u Božijoj blizini, kao i o našoj spremnosti da se potčinjavamo Njegovoj volji.

Iako imućni, na koje pada obaveza izvršavanja hadždža i kurbana, ne mogu u nekim drugim dobrim djelima naći zamjenu za ove velike ibadete, oprost grijeha i Božija blizina mogu se postići i drugim dobrim djelima. Jedan od načina na koji možemo steći velike koristi, i ovosvjetske i onosvjetske, jeste pomaganje onima kojima je pomoć potrebna.

Cilj svih onih koji su spoznali Uzvišenog Allaha i koji su u svojim prsima osjetili žar vjere je da budu dobri muslimani, tj. da svoj svakodnevni život što više usklade sa nalozima vjere kojoj pripadaju. Dobar muslliman se postaje uspostavljajući adekvatan odnos, na prvom mjestu, prema Allahu Uzvišenom, a zatim kroz adekvatan odnos prema vlastitoj ličnosti, kao i drugim ljudima.

Teško je nama prosuđivati kakav ko odnos ima prema Uzvišenom Allahu ili prema samome sebi. To, jednostavno, spada u sferu privatnosti. Međutim, naš međusobni odnos je vidljiv i uočljiv. Lahko je uočiti, naprimjer, kvalitet komunikacije među ljudima i njihovu spremnost ili nespremnost na međusobno pomaganje. U današnjoj hutbi želim skrenuti pažnju upravo na ovaj aspekt međuljudskih odnosa – spremnost ili nespremnost da se međusobno pomažemo.

Postoje različite kategorije ljudi.

– Ima ljudi koji su spremni pomoći bez ikakvog ovodunjalučkog interesa – takvi se nadaju samo Božijoj nagradi na Sudnjem danu.

– Ima ljudi koji će pomoći samo ako imaju, pored ahiretskog, i neki dunjalučki interes – ili ugled, ili uzvratnu pomoć…

– Ima ljudi koji prilikom pomaganja nemaju nikakve ahiretske motive – pomoći će drugima iz čiste računice. Takvi najprije dogovore šta će dobiti zauzvrat pa tek onda pomažu.

– Ima ljudi koji niti pomažu niti odmažu. Njih ljudske sudbine ne interesuju. Oni žive samo za sebe.

– Ima ljudi koji drugima pomažu tako što im ne odmažu. Nekada je i takva pomoć značajna.

– Ima ljudi koji drugima samo štete. Pomaganje drugima nije njihov izbor.

Poštovana braćo!

Najbolje bi bilo kada bismo se međusobno pomagali bez ikakvog dunjalučkog interesa, nadajući se samo Božijoj nagradi na Sudnjem danu. Sa takvim ovodunjalučki bezinteresnim pristupom neće izostati ni ovosvjetska korist. Uzvišeni Allah dopusti da takvim ljudima poraste ili ugled, ili imetak, ili znanje, ili zdravlje… Takvi su uvijek na dobitku. Takvi bismo, da ponovim, i mi trebali biti. Ukoliko, nažalost, nismo takvi, onda, bez ulaženja u analiziranje ostalih kategorija, nemojmo biti barem oni koji drugima štete. Pomozimo barem tako što nećemo smetati. Mnoštvo dobrih projekata koji su u funkciji razvoja pojedinca, ili udruženja, ili institucije, propadanu ne zbog toga što je falilo pomoći, nego zbog toga što su oni koji nisu htjeli ili mogli pomoći – odmagali ili smetali. Nemojmo biti jedni od njih. Poslušajmo hadis našeg učitelja, posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s. On je rekao:

„Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nasilje, ne izdaje ga. Ko pomogne svome bratu muslimanu – Allah će njemu pomoći, ko otkloni nevolju od brata muslimana – Allah će otkloniti njegovu nevolju na Sudnjem dana, ko pokrije sramotu brata muslimana – Allah će pokriti njegovu sramotu na ovom i onom svijetu. Allah će pomagati svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu”. (Buharija i Muslim)

Božiji poslanik, Muhammed, a.s., je rekao da su muslimani međusobno kao jedno tijelo i kada se razboli samo jedan organ i svi ostali organi trpe (Buharija i Muslim). Kako god čovjek ne može biti ravnodušan spram bolesti jednog svog organa, tako musliman ne može biti nezainteresovan za nevolju drugog muslimana.

Prvi muslimani su dobro razumjeli ovu poruku Božijeg poslanika, a.s. Bratski odnos ensarija – domicilnih stanovnika Medine, prema muhadžirima – doseljenicima iz Mekke, onda kada muhadžiri nisu imali ništa, samo je jedan primjer kako su prvi muslimani prihvatali naloge islama.

Nema tog čovjeka koji nekada ne zatraži pomoć i uslugu drugog. Vjerovatno je svako od nas iskusio da nam je tuđa jedna riječ, tamo gdje je bila potrebna, puno koristila. Da nije bilo te riječi, postupka ili pomoći, vjerovatno bi teže prošli. Više bi se namučili, a možda, Allah zna, ne bismo ni uspjeli.

Često i mi svojom riječju ili postupkom, koji nas uglavnom ništa ne koštaju, možemo puno pomoći drugima da se pridignu, da uspiju. Čak i onda kada pomaganjem drugima nešto žrtvujemo, bilo da je to novac, vrijeme, fizički trud ili nešto drugo, opet imamo razloga da pomognemo. Ono što se, prema narodnoj poslovici, baci nizvodu – naći će se uzvodu. Možda će nama sutra biti potrebna pomoć onoga kome mi danas pomažemo. Čak iako nam nikada ne zatreba pomoć na dunjaluku, imat ćemo koristi od pomaganja drugima na ahiretu. Pravi vjernici tako razmišljaju. Poznati pobožnjak i učenjak Hasan El-Basri je, u tom kontekstu, rekao: “Volim pomoći svom bratu (po vjeri) kad mu je moja pomoć potrebna nego četrdeset dana ibadetiti u džamiji.”

Hvala Bogu, još uvijek ima ljudi koji nas fasciniraju i zadivljuju svojim nesebičnim i bezinteresnim pomaganjem drugih. Još uvijek ima onih koji ispravno razumijevaju vjeru. Trudimo se da i mi budemo jedni od njih i trudimo se da svojim ponašanjem zaslužimo i dunjaluk i ahiret. Pomažući drugima možemo zaslužiti mnoštvo dobrih djela koja će poništiti naša loša djela. Pomažući drugima ulazimo u okrilje Allahove blizine i milosti. Molim Boga da nam na tom putu pomaže. AMIN.

Poštovana braćo!

Pričinjava mi veliko zadovoljstvo što sam svoju prvu bajramsku hutbu u svojstvu glavnog imama Medžlisa islamske zajednice Maglaj održao u maglajskoj Kuršumlija – džamiji. Njeno viševjekovno postojanje svjedoči o viševjekovnom postojanju islama i muslimana na ovom prostoru. Kuršumlija i druge džamije u starom gradu su korijen a njegovi izdanci i grane su sve druge nove džamije koje su nikle poslije njih. Sve one zajedno svjedoče i svejdočit će, ako Bog da, kontinuitet islama na ovim prostorima.

Poštovana braćo!

Neka Vam predstojeći bajramski dan budu prilika za novi početak, nova druženja, nova dobra djela… Želeći Vama i Vašim porodicama svako dobro ovog i budućeg svijeta, u ime Medžlisa islamske zajednice Maglaj, kao i u svoje lično ime, čestitam Vam nastupajuće bajramske blagdane – BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!